7.4.2020. #ostanimodoma

Poštovani roditelji,

 Vrijeme u kojem živimo, naročito vrijeme izolacije zbog pandemije uzrokovane korona virusom i potresa u Zagrebu, donijelo je mnoge promjene u svakodnevni život obitelji, ali i "uzburkalo"  emocije roditelja i djece i dovelo do gubitka osjećaja kontrole i unutarnje ravnoteže.

Emocije nastaju kao odgovor na neko vanjsko ili unutarnje zbivanje, odnosno kad primjetimo da se u nama samima ili u našem okruženju događa nešto važno. One su izvor informacija, pomažu nam da se lakše nosimo s nekim situacijama, problemima i životnim izazovima, aktiviraju naše snage, potiču nas da nešto učinimo ili ne učinimo, da se zauzmemo za sebe, ali nam mogu i otežati ako nas preplave, ako ih potiskujemo i ako ih ne znamo reguliratirati i izraziti na društveno prihvatljiv način.

Temeljne ljudske emocije su: sreća, strah, tuga, ljutnja, gađenje i iznenađenje, one su prisutne kod svih ljudi, javljaju se kod djece od najranije dobi. Kako ih možemo prepoznati? Po ekspresiji lica: smješak, mrštenje..., po ponašanju: pljeskanje rukama, vikanje, grljenje..., po fiziološkim reakcijama: znojenje, lupanje srca, crvenilo lica..., po misaonim procesima: zbrkanost misli, slaba pažnja i usredotočenost....

U odrastanju djeteta emocije imaju vrlo važnu ulogu u istraživanju i otkrivanju svijeta koji ih okružuje, u socijalnim odnosima, u upoznavanju sebe i izgradnji samopouzdanja i samopoštovanja. Djeca svakodnevno doživljavaju različite emocije: sreću,  tugu, ljutnju, strah.... Nijedna emocija nije sama po sebi ni dobra ni loša, može biti ugodna ili neugodna, a način na koji se izražava može biti društveno prihvatljiv ili ne. Emocije predškolskog djeteta su spontane, jednostavne, odmah se izražavaju, obično su kratkotrajne, često i vrlo snažne.

Emocionalni razvoj djeteta ovisi o djetetovom temperamentu, koji je nasljedan, i o roditeljima koji brinu o djetetu od najranije dobi. 

Djeca lakog temperamenta su uglavnom dobro raspoložena, lako se prilagođavaju novim situacijama, usredotočena su na zadatak, motorički manje aktivna. Njihove emocije su manje burne, lako ih je utješiti.

Djeca teškog temperamenta su često uznemirena, brzo mijenjaju interes i aktivnosti, teško podnose odgodu zadovoljavanja potreba, želja, češće se ljute, emocije su im snažne, teže prihvaćaju utjehu. 

Djeca opreznog temperamenta su suzdržana, manje aktivna, u novim situacijama se često povlače.

U emocionalnom razvoju djeteta najveću važnost, ali i odgovornost imaju roditelji, njihova interakcija i način komunikacije s djetetom, te model koji pružaju djetetu u doživljavanju i izražavanju emocija. Uvažavanje djeteta kao osobe, priznavanje njegove individualnosti, osnaživanje djeteta i podržavanje njegove inicijative omogućuje djetetu zadovoljavanje potreba i daje osjećaj pripadnosti, kompetentnosti, sigurnosti i  predvidljivosti.

Roditelji trebaju osigurati djetetu okruženje u kojem će se osjećati voljeno i prihvaćeno i u kojem će moći izraziti svoje osjećaje na prihvatljiv način i neće povrijediti nikoga.

Izražavanje osjećaja je važno za zdrav emocionalni razvoj djeteta: snalaženje u socijalnim odnosima u obitelji, vrtiću, školi,  razvoj kognitivnih potencijala i izgradnji dobre slike o sebi.

Neizraženi i nagomilani osjećaji mogu dovesti do nekih tjelesnih simptoma: bolova u trbuhu, glavobolja, tikova, do ovisnosti, povlačenja, iznenadne "eksplozije" emocija i destruktivnog ponašanja.

 

Kako i što činiti u danima izolacije kad se djeci i roditeljima mnogo toga promjenilo? 

Djeci nedostaju neke dosadašnje aktivnosti, druženje i igra s vršnjacima, nemaju kontrole nad situacijom, neka djeca su uznemirena, zabrinuta, uplašena. Roditelji brinu o svim članovima obitelji, o zadovoljavanju potreba svih, donose posao doma, a možda su ostali bez posla, imaju neke strahove, osjećaju manjak kontrole....

 

Pokušajte:

- ostati smireni

- strukturirati dan: vrijeme za rad, igru, suživot sa svim članovima obitelji, slobodno vrijeme

- zadovoljiti potrebe djece, ali i svoje 

- pružiti djeci strukturu i usmjeravanje ponašanja

- biti emocionalno dostupni djeci, biti tu s njima i za njih

- dati djetetu priliku da izrazi emocije, uvažiti ih, pokazati empatiju

- usmjeriti dijete na društveno prihvatljiv način iskazivanja emocija, naročito ljutnje

- razgovarati s djetetom pružiti mu utjehu, podršku, osnažiti ga

- biti iskreni prema djeci, ne prikrivati osjećaje, informacije

- misliti pozitivno, situaciju shvatiti kao izazov i priliku za učenje i ovladavanje novim vještinama

- naći način da se opustite Vi i Vaša djeca i osjećate bolje

- biti dobar model djeci

 

Srdačan pozdrav,

Ljubica Lovreković,  stručni suradnik psiholog

#ostanimodoma