25.8.2021.

Kako pomoći djetetu i sebi

 

 POŠTOVANI RODITELJI!

Pretpostavljamo da polazak Vašeg djeteta u vrtić, osim veselja i uzbuđenja, postavlja pred Vas neka nova pitanja, dileme, nedoumice…

Polazak djeteta u vrtić najčešće je prva situacija u kojoj ono napušta sigurnost obiteljskog doma i mora se prilagoditi novom načinu života u kolektivu.

Razdoblje prilagodbe je vrijeme uspostavljanja socioemocionalne veze između djeteta i odgojitelja, vrijeme u kojem se i dijete i odgojitelj, ali i roditelji, prilagođavaju novoj situaciji.

 

Djetetovo ponašanje u prilagodbi i trajanje razdoblja prilagodbe je individualno i različito od djeteta do djeteta i od obitelji do obitelji. Ovisi o dobi djeteta, djetetovom temperamentu, ranijem iskustvu odvajanja, obiteljskom okruženju u kojem odrasta (atmosferi ljubavi, prihvaćanja i podrške u obitelji, osjetljivosti za djetetove potrebe, komunikaciji obitelji i okoline, braći i sestrama u obitelji).

 

U novoj situaciji dijete se osjeća nesigurno, napušteno, bespomoćno, samo i prestrašeno. Strah od odvajanja, novog i nepoznatog normalna je djetetova reakcija. Svoj strah dijete u dobi do 3 godine uglavnom izražava plačem, odbijanjem jela, spavanja, previjanja, odnosno odlaska na WC, kontakta s odgojiteljima, djecom, sudjelovanja u igri.

Neko dijete može reagirati pretjeranom vezanošću za odgojitelja, odnosno traženjem stalnog fizičkog kontakta s odgojiteljem.

Starija djeca reagiraju plačem, ljutnjom, protestom, odbijanjem sudjelovanja u aktivnostima, psovanjem, udaranjem ili povlačenjem u sebe, odbijanjem tjelesnog kontakta s odgojiteljem i djecom, te stalnim zapitkivanjem kad će doći mama i tata.

Ovakva ponašanja mogu se javiti odmah, na početku polaska u vrtić ili odgođeno nakon tjedan ili dva.

Razdoblje prilagodbe iznimno je teško i za dijete, i za njegove roditelje i za odgojitelje kojima je dijete povjereno.

 

Kod kuće možete očekivati promjene u ponašanju Vašeg mališana:

  • dijete gubi uobičajeni životni ritam, postaje zahtjevnije nego inače, plačljivo je
  • traži pažnju i stalni kontakt s roditeljima
  • javljaju se regresije u ponašanju – vraća se na već prevladane oblike ponašanja (prestaje hodati mada je prohodalo, traži da ga se hrani, ponovo traži dudu, pelenu, počinje tepati…)
  • budi se noću
  • protivi se odlasku u vrtić.

Uslijed promjena koje dijete mora prevladati i prihvatiti, nerijetko djetetu biva narušen imunološki sustav, te se djeca u situacijama prvih odvajanja od roditelja lakše razbolijevaju.

 

Srećom, ovo krizno razdoblje je prolazno!

Uskoro ćete primijetiti da će Vaše dijete s osmjehom odlaziti u vrtić i veseliti se svakom novom susretu s odgojiteljima i prijateljima.

 

A kako se vi osjećate i o čemu razmišljate?

 

Sigurno ste zbunjeni, zabrinuti, tužni, ljuti, imate osjećaj krivnje, nemoći…

Pitate se:

  • Hoće li odgojitelji znati kako se brinuti za moje dijete?
  • Hoće li razumjeti posebnosti i potrebe mog djeteta?
  • Hoće li  djetetu biti dobro u vrtiću?
  • Kad će sve to proći?

 

Važno je znati da dijete pokazuje veliku osjetljivost za emocije svojih roditelja, te  svojim ponašanjem jasno izražava  ono što osjeća roditelj.

 

Zato:

  • razgovarajte s djetetom o vrtiću pozitivno, ali realno: zašto ide u vrtić, koliko dugo će ostati u vrtiću, tko će doći po njega i kada, (bez obzira na dob djeteta)
  • dozvolite djetetu da u vrtić ponese svoju omiljenu igračku ili predmet za koji je vezano (duda, bočica, dekica i sl.)
  • budite strpljivi i odlučni kad odvodite dijete u vrtić, iako se ono tome protivi (plače, vrišti, protestira, ne želi izaći iz kuće ili auta…)
  • neka Vaš rastanak s djetetom bude nježan, topao i kratak (iako Vam je teško, ne plačite pred djetetom, nemojte otići potajno dok je dijete zaokupljeno nečim drugim)
  • u komunikaciji s odgojiteljima budite otvoreni i spremni za suradnju
  • u obiteljskom domu posvetite djetetu više pažnje, igrajte se s njim, osigurajte opuštenost i tempo koji njemu odgovara

 

 

VAŽNO! VAŽNO! VAŽNO!

Vaš pozitivan stav prema vrtiću, pozitivne emocije, povjerenje i ponašanja djetetu su model i takav će model osjećaja i ponašanja dijete prenijeti u vrtić. Djetetu će najviše pomoći ako roditelj uvažava njegove emocije i suosjeća s njim i pohvaljuje svaki djetetov napredak.

 

 

MI SMO TU ZA VAS…

Želimo vam dobrodošlicu!

Prilikom upisa upoznali smo Vašu obitelj, potrebe, navike i osobitosti djeteta.

Pripremili smo za Vaše dijete ugodno, sigurno i za razvoj poticajno okruženje.

Odgojitelji i drugi stručnjaci imaju potrebnu količinu i kvalitetu znanja i vještina koje osiguravaju najbolju moguću skrb za Vaše dijete.

 

 

Ukoliko osjećate da ne možete sami i da Vam je potrebna pomoć obratite se odgojiteljima, psihologu ili pedagogu vrtića.

 

BUDITE STRPLJIVI I MISLITE POZITIVNO!

 

 

 Pripremile:

Ljubica Lovreković, prof. psihologije

Vedrana Debijađi, prof. pedagogije

Galerija slika