Obavijesti

Dječji vrtić Velika Gorica

Projekt Knjiga

8.4.2011.

Djeca naše odgojne skupine veliki su ljubitelji slikovnica, priča, bajki… pa smo u dogovoru s njima odlučili posjetiti velikogoričku knjižnicu.

Cilj nam je bio potaknuti stvaranje navike posjeta knjižnici s roditeljima jer ipak "knjige imaju dušu" za razliku od kompjutora i TV-a kojima su djeca današnjice sve više okružena, te da djeca čitanjem od strane roditelja i ostalih odraslih osoba zadovolje temeljne potrebe za sigurnošću, prihvaćanjem, pažnjom i ljubavlju, koji su preduvjet za zdravi socio-emocionalni razvoj.

Tijekom boravka u knjižnici, djeca su se upoznala s prostorom, s ljudima koji tamo rade, s vrstama slikovnica. Crtala su, improvizirala lutkama i na taj način proširivala vlastite spoznaje o svijetu koji ih okružuje.


Nakon posjete knjižnici, odlučili smo oformiti kutić "knjižnice" u kojem su djeca svakodnevno mogla donositi vlastite slikovnice kako bi nadopunili postojeći sadržaj, također i "posuđivati", tj. odnositi slikovnice kući.

Poticali smo stvaranje navike pravilnog korištenja knjiga, pravilnog odnosa prema njima: čuvanje, listanje, odlaganje.

Čitanjem smo bogatili dječji rječnik, poticali razumijevanje govora i razvoj govora.

Kako je njihova najčešće čitana i slušana priča "Crvenkapica", ponudili smo im priču u slikama koju su djeca, svatko na svoj način, mogla prepričavati i time razvijati vizualno-govornu komunikaciju, sposobnost opisivanja likova i događaja, zamišljanje i izmišljanje.

Nekako smo spontano došli na ideju da ilustriramo vlastitu priču "Crvenkapica", a dvanaest izrađenih ilustracija poslužile su kasnije kao predložak za izradu kalendara.
Sudjelujući u ilustriranju, djeca su mogla projicirati vlastiti doživljaj priče u crteže, razvijajući maštovitost i kreativnost.

Slijedeća aktivnost vezana uz bajku bila je modeliranje plastelinom na temu "Crvenkapica".
Djeca su modelirajući izradila scenu (šumu, puteljke, kućice) i sve likove koji se pojavljuju u bajci.
Pomoću tehnike modeliranja, koja djeluje opuštajuće na djecu, poticali smo razvoj likovnog izražavanja i stvaranja, razvoj taktilne precepcije i fine motorike šake i prstiju.


Naravno, priča nije priča ako se ne može ispričati kroz dramatizaciju u kojoj su djeca kroz uživljavanje u uloge razvijala sposobnost izražavanja emocija, stjecala samopouzdanje, spoznavala pozitivnu sliku o sebi, te njegovali izražajni govor.

A kako ne bi bilo sve na djeci, motivirali smo i roditelje da zajedno osmisle i izrade svoje vlastite slikovnice.
Na taj smo način osvijestili roditelje da zajedno s djecom uoče važnost i bogatstvo pisane riječi, te da se čitanje ustali kao navika koje će se kasnije postupno pretvoriti u potrebu.

Projekt realizirali:
Djeca srednje odgojne skupine i
Odgojiteljice: Finka Mikulin i Ivana Šoštarić