Obavijesti

Dječji vrtić Velika Gorica

Djeca - čuvari djedovine u Turopolju

31.1.2015.

Poticaj za naš projekt rodio se zato što se naš područni vrtić Buševec nalazi u sredini bogatoj kulturnom, povijesnom i folklornom baštinom - Turopolju, stoga je još 2011. godine započet projekt u mješovitoj skupini sa djecom u dobi od 4,5 do 6,5 godina.

Djeca u predškolskom razdoblju ne uče kognitivno nego doživljeno, iskustveno - stoga smo slijedile dječje interese, nudeći im zanimljive poticaje.

Potaknule smo znatiželju za istraživanjem svim osjetilima.


Ciljevi su nam bili:

  • približiti djeci kulturne i prirodne vrednote i ljepote kroz igru i aktivnosti
  • bogatiti dječju spoznaju o baštini kroz vlastitu aktivnost
  • razvoj pozitivne slike o sebi na svim razinama-kulturno ophođenje s odraslima i drugom djecom (vršnjacima), spremnost za zajedničku igru i dogovaranje
  • razviti osjećaj ponosa na podrijetlo,poštivanje svojeg i tuđeg

Sve centre sobe dnevnog boravka i polivalentu opremile smo da potiču cjeloviti razvoj djeteta i podržavaju njegovu inventivnost i istraživanje.

U Centru početnog čitanja i pisanja djecu smo prvo upoznale sa nazivima djeci bliskih pojmova (OBITELJ i DOMAĆE ŽIVOTINJE) i to slikovnim materijalima popraćenim riječima na književnom jeziku i na turopoljskom dijalektu (npr. tata-otec, mama-mati, dječak-dečec, djevojčica-deklica, pas-cucek, patka-raca, pačići-ligeki...).

Metodom NTC sustava učenja djecu smo upoznavale sa brojalicama i recitacijama na dijalektu. Uz njih je bio napisan i turopoljski rječnik velikim tiskanim slovima. Ovim aktivnostima djeca su razvijala usmjerenost pažnje, uvježbavala glasovnu analizu i sintezu, uočavala razliku između hrvatskog književnog jezika i zavičajnog govora.

U Centru  istraživanja djeca su obrađivala nedovršene tamburice brusnim papirom različitih granulacija, služila su se i svjetlećim stolom za precrtavanje motiva narodne nošnje i vezenih stolnjaka, vezla na platnu napetom na drvene obruče.

Centar obitelji smo u suradnji sa lokalnim kulturno-umjetničkim društvom obogatile za staru drvenu zipku, nabavile starinsko posuđe, mlince za kavu, drveni pribor za jelo, platnene tkane ubruse, orahe, lješnjake, grah, vagu.
Putem iste suradnje omogućile smo i posjet obližnjem čardaku kojeg su razgledali izvana i iznutra.
U pratnji nas odgojiteljica i roditelja realiziran je posjet seoskom domaćinstvu, putem kojeg se poticao razvoj spoznaje osjetilima vida, sluha, njuha, okusa i opipa jer su djeca manipulirala brašnom, tijestom, valjcima, promatrajući izgled tijesta prije i nakon pečenja u krušnoj peći.

Komentari djece su bili:
"Bilo nam je lijepo, vidjeli smo veliku krušnu peć."
"Fini su bili kolači medenjaci od tete Mace. Ona je jako dobra kad nam je sve to dala."
"Ova peć je jako dobra, peče fini kruh, moja peć peče drugačiji."

U Centar građenja dodane su tradicionalne drvene igračke, drvene letvice različitih dimenzija, fotografije prirodnih i kulturnih ljepota Hrvatske, fotografije domaćih životinja koje uz književni naziv imaju i lokalni naziv, pedagoški neoblikovani materijal, školjke, kamenčići, perje, hoblinje.

Djeca su gradila nastambe za životinje, puneći ih perjem, hoblinjem, lišćem te tako razvijala vidno-prostornu orijentaciju, kreativnost i inventivnost.

Istražujući dječju kartu Hrvatske, interes djece spontano se proširio i na ostatak Lijepe naše.
Tako su u Likovnom centru djeca stvarala svoje male umjetnine, replicirajući pašku čipku na papir, oblikujući pleter od gline, modelirajući Pulsku arenu prema izloženoj maketi  i izrađujući licitarska srca. Time su razvijala pozitivnu sliku o sebi, osjećaj ponosa na podrijetlo, samopouzdanje, grafomotoriku, okulomotornu koordinaciju te vježbajući opažanje.

Uspjeh ovog projekta potaknuo nas je da i dalje nastojimo ustanovu ranog odgoja učiniti "zajednicom koja uči", odnosno "NAJBOLJE IZ PROŠLOSTI POVEZIVATI S PROBRANIM IZ SADAŠNJOSTI TE PRENOSITI DJECI KOJA ĆE STVARATI BUDUĆNOST."

Odgojiteljice: Mirjana Manjiček Zagorec i Ivanka Rožić


Galerija